Hallo Nik,

pozdravljam starog prijatelja...kako zdravlje?

ima li jos onog - ODOH na probu...nogomet...u ribu...odo na ples?

- bogec Bolta, legendo stara!

zdravlje je jos uglavnom ok. jedino sam se malo zaokruzio ali uz

dobar "bor" fino pristajem...

ne, ne, no more - ODOH, sada je upitno stanje, dakle; cure, mogu li

na brzaka do coffi shopa po omiljeni dop... hm...biti ce zabavno a i

spretniji sam u presvlacenju pelena!

- Nikola  Valentic  Nik -

- da krenemo malo do nase Like... sjecas li se ko je svirao u onoj maloj

garazi blize Novcice skupa s tobom (jednom sam naletio) - da li ste

tad osnovali neki Band?

- moram priznati da mi je "dop" malo isprao mozak ali se itekako

sican Racka, Nine, sebe i "posudjenog" Johmana kako preko

ljeta 80. u Nininoj garazi uvjezbavamo i na kazic snimamo 4 pjesmice,

s namjerom da u Zagrebu na taj nacin brzo nadjemo gitaristu!!!

U isto vrijeme uspio sam i dite napravit i nakon srednje skole, ha,

zaposlit se!

Dakle, to se nemre zaboravit. Krenuo sam u 80-te sa te tri velike

stvari koje su svakako "usmjerile" moj Z !

Bass – Nino Prišuta
Drums – Ratko Danilović
Guitar – Ivan Bilosnić
Synthesizer – Saša Last
Vocals – Nikica Valentić
Producer – SexA

More: http://sexa.bandcamp.com/ / http://www.discogs.com/artist/1239270...

Kako se dogodilo da si pored toliko instrumenata ipak odabrao mikrofon?

- prirodan izbor, uz masturbacije raznih vrsta najbolje sam i cvrsto

drzao "majk" - pojma o drugom instrumentu nisam imao a i nije me

furalo, osim tu i tamo bi plesajuci "dotaknuo" gitaru.

Uostalom taj ples je bio mozda i presudan /Stud.centar - petkom,

novi val i uopce muzika za skakat na glavu!/ da mi Ra i Ni ponude

"job" he, he heeeeee...

Punk u Lici - tada?

- Punk u Lici ha ha... Funk u mojoj dolini hi hi hi oj oj!

Vjerojatno ste se Racak, Nino i ti (kao i mnogi Licani) sastajali u

staroj Vlaskoj ili u "Zlatnom medvjedu"...da li ste tad zakljucili:

ej, jebes sve ovo - idemo napraviti nesto novo, nesto sto nije vidjeno,

ili se jednostavno niste mogli rijesiti epidemije novovalnog virusa koji

je "napao" muzicare u nasim velegradovima?

- definitivno "epidemija" i to kus ljepse nego kroz muziku!!! juhuuuu

Da li ste Vas trojica vec imali ideju da se Band zove SexA, ili je to doslo

kasnije, spontano na probama sa drugima /Dara, Doc.../

Nik, taj naziv me podsjecao na Dolinu ljubavi, Balinovac - poslje sam nesto mislio -

mozda je SexA zena od Sex?... a onda sam cuo da je rijec o nekoj apoteci!!!

- Sedativ ex Apoteka = SexA - kako to lipo zvuci... a i asocijacije koje

dolaze uz to, ma muzika "mate"!... da dobro si cuo, i zena i sex i dolina ljubavi

i Balavi jos uvijek za pravi sexa! A on dolazi u drugoj fazi, nakon vojske

i koncerta u SC... Tad nam je izisao sax Fuma i Dara gitara iz benda

a pridruzio se Sasa - orgulje!!!

SexA_Zagreb_1
SexA_Zagreb_2
SexA_Zagreb_3
SexA_Zagreb_4
SexA_Zagreb_5
SexA_Zagreb_6
SexA_Zagreb_7
SexA_Zagreb_8
SexA_Zagreb_9
SexA_Zagreb_10
SexA_Zagreb_11
SexA_Zagreb_12
SexA_Zagreb_13
SexA_Zagreb_14
SexA_Zagreb_15
SexA_Zagreb_16
SexA-Zagreb-18
SexA-Zagreb-19
SexA-Zagreb-20
SexA-Zagreb-21
SexA-Zagreb-22
SexA-Zagreb-23
SexA-Zagreb-24
SexA-Zagreb-25
SexA-Zagreb-26
SexA-Zagreb-27
SexA-Zagreb-28

- vecina ovih fotosa je iz privatne arhive Ratka Danilovica - 

                                            hvala Racak !

- bend je ubrzo nakon te Ninine garaze nasao gitaristu Daru +

ubrzo i drugog... Doca, te vrlo brzo i zasvirao na koncertu!

Taj prvi period je bio ujedno jako valovit, pun bure i nevere, e!

a zvali smo se, ne neka, nego Dezurna Apoteka ha,ha...

U slijedecih dvije godine, film se zaostrio, par "mekih" je bura

otpuhnula i kao "SexA" smo zasjeli u sedla - Racak, Nino, Bic, Dara,

Sasa i ja. Spomenuo bih i Fumu i njegov sax u tom prvom periodu,

periodu istrazivanja i terapije ehe he he!

Racak mi jednom  rece - dodji oko 18 do nas - do tada cemo probati pa cemo

na pivu...upadnem u "rupu"...svi masu rukama - treba ovako - onako - kontra pa

pauza...bas ste tad najvise zabrijali... i tih par taktova sam slusao 2 sata...

Koliko je trebalo vremena da se sklepa neka stvar, da bi sjela svima i da bi svi

bili zadovoljni?

- posto nije bilo lidera ni sefa u bendu, zaista je nekada bilo mucno

i naporno opstati u prepirci za "svoj" prostor! Zato smo pojedine pjesme

"vrtili" - uf, uf puta i uopce u toj prvoj fazi, do 83., mislim da smo imali

dovoljno materijala za plocu!

Da, taj koncert u SC 82. uz Haustor, nizu se pjesme - cuju se palice - dalje, dalje...

tempo je zestok - buka - trans... a onda je sve nekako brzo zavrsilo -

ukratko - ko nije bio, puno je propustio!

Da li je taj nastup bio prekretnica za grupu SexA i da li ste kasnije pronasli

ta sva "sirom otvorena vrata" za Vas?

- da, vjerojatno je bila prekretnica u smislu da nas je odjednom vidjelo

puno ljudi, a i sami smo uvidjeli da mozemo "siktat" ako triba!

da li me razumis? he, he...

A kaj se dotikava vrata sirom otvorenih!? ne, ne!

Pa mi nismo bili u stanju u masu gradica i gradova u Hrvatskoj a kamoli

u Yugi organizirat... steta!

KAKO SMO UŠLI U EVROPU – SLUČAJ SEX-A Ines Pletikos, Hrvatska, 2012, 70'

Reditelj: Ines Pletikos Scenario: Ines Pletikos Kamera: Dragan Ruljančić Montaža: Ivor Ivezić Producent: Dijana Mlađenović

Festivals and Awards: Documentary rock film festival – DORF, Vinkovci 2013 – Best Film in Regional Competition, Grossmann Fantastic Film and Wine Festival, Ljutomer 2013 – Best Music Documentary, Unerhört! Musikfilmfestival, Hamburg 2013, Mediterranean Film Festival Split 2014, ZagrebDox 2015 – Croatian Music Documentaries

Nik, dolazili ste i u Liku dva puta, L.Osik i u Gospic!

- rock, novi val, punk...ofarbane frizure, sminka...pilanje...iskre /Trobeci/...

- nazalost, gotovo se nicega ne sjecam sa koncerta iz Gospica,

a sa L.Osika malo... naime taj je koncert bio jedan  od prvih uopce...

bio sam apsolutno uzbudjen i napicen, i netko mi je poznat iz publike

nesto dobacivao, sto me totalno izbacilo...skoro se potukoh! ha, ha, bezveze!

Inace, tad mi je napicenost bila cesta i jaca strana...ha, ha

... nisam bas bio siguran u se!

Da li si redovito nastupao go - ha ha - mislim bez kosulje ili je to

ovisilo od grijanja ili stimunga?

- a kaj se dotikava "skidanja" ha, ha... to bi ovisilo prije o: badel ili mozda loza,

mozda su to bili gemisti ili sam mozda bio ljut na svoje s posla!

A pri kraju karijere, hi hi, to je ipak bilo u skladu sa muzikom + takva prsa i

trbusni valjak morao se pokazat grrrrrr vusssss vusssss...

Nik, na kraju nam reci jos da li si zaboravio na pole, basu, prsut, slaninu, sljivku...?

- esam kurac zaboravija, ko bi prsut zaboravija!!! basu da, a sljivu ne, ni pole!

Slaninu - volin to !!!

Ajde Nik, sad mi proradila evo kiselina pa odo nesto baciti pod kais...

Hvala na razgovoru - i jos samo poruka za sve nas.....

- za postovane citateljice i citatelje antivirusa pozdrav i neizbjezna poruka -

LICKE PICKE I PRSUTA SLANA, TO JE NASIJE LICANA RANA !

a za Licana sa Engleskog govornog podrucja ........

            THE THRUT IS IN YOUR PANS, Buby!

Kokos - SexA
00:00 / 00:00

I jos jedna pjesma:

 

"NE znam da li je to ZENA

ili cista ljubav jedri mojim kosuljama... "

SexA, short for Sedativ ex Apoteka, was founded in 1981, with lead singer Nikica Valentić (Nik), guitarist Ivan Bilosnić (Bic), keyboardist Saša Last, bass player Nino Prišuta and drummer Ratko Danilović. They were the typical example of a band with strong awareness of social and class issues. While others posed in front the legendary Zagreb clubs Zvečka and Kavkaz, they worked, towing coal or doing similar jobs; indeed, belonging to the blue collar class defined them.
In their first phase, they chose a dark New Wave sound, also in reference to several Avantgarde currents. This can be heard on their first official record SexA uživo (SexA Live) from a concert they did in Koper (Cappodistria, a coastal town in today’s Slovenia) in 1986. The album had only 200 copies, the only proof of their musical acitivity in that period of time. Soon after, they split, to reunite only near the end of the decade with Nik, Bic, Last and the new drummer Igor France. Stylewise, they shifted to Noise rock, due to a concert Nik had witnessed in Ljubljana/Slovenia in summer of 1988, a concert by the American post-Hardcore/Noise rockers Rapeman, Steve Albini's second band project. So, Sexa followed in the footsteps of bands such as Albini's two first groups Big Black and Rapeman, Killdozer etc.
In 1990, SexA's second album "No Sleep Till Pussy/Fuck Piction" was released, and the band's reputation came to the attention of … Albini. The man who was later to become the producer-icon of 90s guitar-driven post-punk rock,.with Nirvana's "In utero" and many, many others) offered SexA his services. The band immigrated to the Netherlands, where they planned to quickly make the money for the trip to the US. They first lived in went to Rotterdam and later moved to Amsterdam, living through all the stages of western-europeann subcultural dream of autonomous existence: they squatted houses, became stars of the local alternative scene (even recording a demotape with Albini without having to travel) - and had to face heavy misunderstandings: When the band decided to pose nude for the new single bearing the title "Pussy In The Sky With Diamonds", replacing their private parts by female one via collage of explicit photos, local feminists mobilized the Amsterdam squatter community for a call to boycott the band. In addition to another crucial controversy - meanwhile, the Balkan war had broken out; nonetheless, the band members refused to be labeled as refugees (as they refused any kind of labelling) -, the Dutch underground turned their back on them. The 12th December of 1991 in Breda, after 40 concerts and one year of living in the country, SexA went on a stage for the very last time. They couldn't perform live no more, so they broke up. Ever since that time, all the now ex-SexA members are part of the usual Western world rat race, looking for work and figuring out other existential needs. They are musicians no more. Today, Nik is a chef in a hotel, for instance, and Bic a housepainter. They have all more or less settled down to regular family lives, they spend time together with friends, go to Croatia for holidays. Though they still consider themselves outsiders, they like it that way. They see themselves as people who had willingly paid the price for preserving their personal and artistic identities. No regrets.