top of page

Godina je 2000. August mjesec. Na nebu ni oblaka niti daska vjetra. Sto bi rekli, ugrijalo ko usred ljeta. A kad ce ako ne sada! Pa zar je vec devet godina proslo kako se Budackom nisam spustio pored Gimnazije, pa tamo lijevo pored Doma kulture, Suda i starog Hotela a onda od Marte desno tamo prema Jozi. Ne, nemoguce da ih je vec toliko proslo, jer meni je sve izgledalo isto, kao da me neko trgnuo iz jedva  nesto duzeg sna. Cak i prolaznike pocinjem da prepoznajem...Mozda je samo vrijeme bilo zaustavljeno svih tih devet godina? Ali kako bih onda znao da ih je proslo devet? Ne, ipak se nesto drugo dogodilo. Pola sam svijeta prosao  da bih vidio grad u kome sam rodjen i evo me tu sam! Malo kasnije cu se spustiti i dolje do Karlobaga da se konacno okupam na Markanu, "izronim" jednog jeza koga cu mojim klincima odnesti u Kanadu, njihovu domovinu.

                                                

       ~ Dusko Jelovac - Dule ~

I  krenem tako dalje pored novog mosta, Poste i one trgovine gdje se nekad namjestaj prodavao i pomislih u taj cas; ukoliko ima Boga, ja Pauka negdje moram sresti. A gdje drugdje ako ne ovdje. I bas u tom trenutku ne vjerujuci svojim ocima ugledah njega na drugoj strani ulice hodajuci prema centru! A on isti. Ni trideset mu ne bih dao. Ma preletio bih ja i tri oceana a ne samo taj mali Atlantik, samo da jos jednom zagrlim Troselja i cujem onaj nezaboravni i uvjek iskreni osmijeh. Iskocim potom iz auta i onako iz sveg glasa se proderah " Pauce, Pauce...", a jedan mi prolaznik rece  "ma ne cuje on nista, moraces malo jace". Pa kako jace, pomislih, ovo je bilo najjace sto sam mogao. "Pauce, Pauce.." pokusah jos jedanput zurno hodajuci ka njemu i on zaista stade, okrenu se i na moje ugodno iznenadjenje, prepozna me. Ali sve to potraje toliko kratko. Pa zar opet rastanak? Pa zar ce opet morati da prodje nekih novih devet godina da se opet vidimo? I sretan i tuzan, i ushicen i ocajan, i nasmijan i uplakan krenuh dalje jos jednom ga zagrlivsi i jos jednom  visoko podigavsi obe ruke rekavsi mu - zbogom.

Koliko su samo daleko unatrag morala krociti moja sjecanja da se vratim na pocetak naseg predivnog druzenja. I prodjoh u medjuvremenu pored Brusana, pa onda uz Velebit i pored Velebnog, i onda gore do Kubusa odakle se pruza onaj predivan, mocan i toliko inspirirajuci pogled na more. Da ovdje cu stati. I sjetih se onda mog prvog doceka Nove godine na Osiku u disku. Boze, pa bilo mi je svega sedam godina. Kako mi je uopce bilo dozvoljeno da udjem unutra? Da, sjetih se da je Pauk tada hodao sa mojom rodjakom i siguran sam da mi je to mnoga vrata otvorilo. I zamislite, ja tu Novu godinu nisam budan docekao. Zaspao sam bas tu pored Pauka, iza njegovog bas bubnja da bi kasnije bio odnesen kuci. Sjetih se onda i bezbroj subota u Jedinstvu, prvog piva koga sam sa Paukom popio u Hotelu na Osiku, i Irene i Slavice i Ane i Mire i Jelene i ... Poceh onda i da pjevusim " Obicnu ljubavnu pjesmu, obicnu ljubavnu stvar, sto kraja nema a ni pocetka..." Pa da, bilo je to na radnoj akciji na Osiku i tad sam poceo svirati bubnjeve.

I uzeh onda olovku i papir i gledajuci tamo negdje u pravcu Paga, odlucih da napisem nekoliko stihova pa ma kako  oni  da zvucali.

Puno se toga odjednom bilo probudilo u meni...

Otkinut od grude, probudjen u nesvojemu.

Kao da usnivam zauvjek,

u netoplo i prazno nebo gledajuci...            

                            ~

Toneci u tamu i tisinu, gdje sve umire

a samo davna sjecanja pocinju da se bude,

njezno me dodiruju glasovi prijatelja mojih...

Ne, sve ovo ne bi trebalo toliko da boli. Ja niposto ne smijem biti nesretan zbog toga sto je zauvjek nestalo nesto sto je nekada bilo a o cemu trag ostade samo u mojim sjecanjima. Ja moram biti sretan i svi moramo biti sretni sto je to nekada uopce postojalo. Zivot ide dalje i treba otimati radost danima sto bjeze! Zato osmjeh na lice i dok nas je nek je smijeha i radosti.

Nas danasnji sagovornik je osoba ciji je doprinos onom predivnom vremenu nemjerljiv i o kome svi mi sa toliko ponosa kazemo da je nas prijatelj!

 

Pogodili ste, sa nama je danas

 

                                 DAVOR TROSELJ - PAUK

Postovanje Pauce, kako si?

Pa dobro je. Nedavno sam imao nekakvih zdravstvenih problema, ali sad je dobro. Gripa, bronhitis itd...

Da li si iznenadjen ili si slutio da cemo se prije ili kasnije mi opet pronaci, pa makar to bilo evo i na Internetu?

Naravno da se nisam iznenadio. Pa mi smo se i prije ovoga tu i tamo dopisivali e-mailom, a sa Misom i Ilijom se plus toga cujem telefonom, a nadjemo se i na Messengeru. Sa Ilijom sam se vidio nedavno a nadam se i Misi posto organiziram koncert slijedece ljeto radi 40 godina moje svirke!

ljeto 2015_edited.jpg

-- Ilija i Miso - usput -

00:00 / 01:02

Puno je vremena proslo od kada smo te zadnji put vidjeli iza Tvoga Slingerlanda. Da li se jos uvijek aktivno bavis sviranjem i kako je, sto se tice Tvoje svirke, izgledalo proteklo desetljece?

Da, dugo vremena je proslo od "Slingerlanda" i svirke u Klubu. Mislim da su one svirke u Klubu bile nesto fantasticno. Kao tulum, malo veci! Poznavao sam vecinu ljudi koji su dolazili na ples, isto tako oni su poznavali nas i nekako smo bili kao jedno. Kad bi zavrsio ples, jedva smo cekali iducu subotu da se ponovo vidimo. Kada sa drugim ljudima pricam o tim danima u Klubu /sa Nikicom i Snjezanom Zdunic, Cigijem, Jozom Maherom i dr./ svi se slazu da je ples u Klubu bio nesto jedinstveno i neponovljivo. Sto se tice sviranja - da - jos aktivno sviram. Imam 2 benda. Jedan se zove "Sultans of swing" i sviramo samo stvari od Dire Straitsa. Bas smo prije par dana imali koncert u KSET-u i bilo je dosta dobro. Drugi bend ja "Puzzle blues band" i sviramo bluz. Znaci malo laganija muzika. O tome cu jos nesto kasnije...sad su tema - Likosi.

-   nekad u Klubu, danas u ZG -Joza Maher, Pauk i Cigi"        na  svirci Paukovog "Soultans of swing" iz ZG

Pauce, nedavno je najmladji Likos proslavio pedeseti rodjendan. Vrijeme leti, zar ne?

Uff, vrijeme zaista leti, vec smo evo u 60 i nekim, ali jos mislim da cemo mi zasvirati!!! Pa makar jedanput, onako za dusu.

Evo - i zasvirali smo 2015.g.

2015.g.
1982.g.

-- ponavljanje gradiva -

2015.g.
Lykosi-80-ih
Lykosi susret 18
Lykosi susret 20
Lykosi Pub 2015 GS
Lykosi susret 14
Lykosi susret 22
Lykosi 71. susret
Lykosi iz 79.
Lykosi susret 12
Lykosi susret 16
Lykosi susret 21
Lykosi susret 19
Lykosi susret 17
Lykosi Hotel Ana 2015
Lykosi - susret 2015.
Lykosi - susret 3
Lykosi susret skoro braco luciano
Lykosi - susret 4
Lykosi - susret 5
Lykosi - susret 1
Lykosi - susret 2
Lyikosi susret 8
Lykosi 2015. mile rade ilija zoran miso joza
Lykosi susret 11
Lykosi susret 2016.
Lykosi susret 10
Lykosi 2016 Vesna Safranek
Lykosi proba
Lykosi-2016-GS
- 50.god. grupe Lykosi GS 2015 -

Ustvari, mnogi od nas cine jednu ucestalu gresku da kad govorimo o Lykosima mislimo samo na tebe, Boltu i Prazica; Lykosi kao bend su trajali prilicno dugo o postave su se naravno mijenjale. U razgovoru sa Boltom i Prazicem puno smo novih detalja saznali, ali nam nije poslo za rukom da se vratimo na sami pocetak. Sto je prethodilo Lykosima i kada su oni nastali? Koja je bila originalna postava i da li si Ti bio njen clan?

Originalna ili bolje da kazem prva postava (jer i kasnije postave su bile originalne) je nastala negdje krajem 1965.godine. Ime je smislio Vilko Safranek - Minina i on je u pocetku svirao gitaru, jer je orgulje tada bilo vrlo tesko nabaviti. Ostali clanovi su bili na gitarama - Jandre Baric i Nine Brkljacic. Bas gitaru je svirao Milan Zutic- Zuco (lickoosicki zet) dok je na bubnjevima bio Joshi Brkljacic. Mene tada nije bilo u Lykosima. Samo sam jednu subotu i nedjelju svirao kao zamjena Miroslavu Buconjicu! Mislim da je to bilo 66. i tada sam zapravo prvi put u zivotu uopce bio na plesu. Tada su Lykosi svirali u postavi: Buco/Miroslav/ bubnjevi, Nine Brkljacic na gitari, Zuco na basu , Dube je pjevao i svirao sax i Minina. Poslije toga sam pauzirao oko godinu dana i tada je Dube Solar osnovao "Kristale" i pozvao me da sviram. To je bilo krajem 1966. g. U postavi su tada bili, osim Dube i mene, Vito Cvitkovic na gitari /Vite se sigurno sjecate sa recepcije hotela Lika) dok je na basu bio Milan Cile Momcilovic. Kada se 1968. g- stvarao bend za sviranje na Pagu, spojili su se Kristali i Lykosi. Iz Kristala su bili Dube, Cile i ja dok su iz Lykosa isli Zuco i Minina. Uzeli smo ime Likosi i mislim da je te 1968.g. pocela zlatna era Lykosa.

VIS Kristali -  Chile - Pauk - Dube - Vito

Lykosi 1966.g. Dom JNA - / danas KIC /

​             

              Nikola Brkljacic - Nine - gitara

              Dragan Djakovic - Drajse - bubnjevi

              Milan Zutic - Zuco - bas

              Niksa Franic - solo gitara

U ovom sastavu grupa je nastupila samo na Gitarijadi u Karlovcu 1966.g. i pobjedila, o cemu su pisale mnoge novine u ex-Yug. Niksa Franic je izveo virtuozno na gitari Bramsov - Madjarski ples i Zvijezda tjera mjeseca, sto je kasnije privuklo i TV-kamere u Dom JNA, gdje je i snimljena ova fotografija. U ovom sastavu Lykosi nisu kasnije nastupali.

VIS Lykosi 69. Dube - Nine - Pauk - Minjina

bottom of page