top of page

Srdacan pozdrav za sve citaoce i posjetioce Web site o lickim muzicarima od Milana Zutica-Zuce.
Bilo mi je drago kad mi je kum Dragan Catan Vujnovic donio intervjue od Pauka, Mise i Ilije. Zamolili su me
da ja, kao stariji od Likosa, napisem moja sjecanja o samim pocecima i osnivanju grupe Likosi. I prije samog
osnivanja grupe Likosi, bilo je nekih znacajnih muzickih dogadjanja na podrucju Gospica all i sire. Kad sam
 bio zadnji put sa Paukom, zamolio me je da opisem bas ta zbivanja prije osnivanja Likosa, jer je iz razgovora
zakljucio da znam dosta o tom vremenu.
Kad i kako sam ucio da sviram, ne bih mogao tacno reci, ali sam bio vrlo mlad; mozda sam imao 7-8 godina.
Moj pokojnji otac Ilija, je bio ucitelj, muzicki obrazovan, pohadjao je mnoge tecajeve za dirigenta. Bio je
vodja tamburaskog orkestra do 1963 godine. U tom orkestru sam i ja svirao prim ili bas prim, (sremski stim
tambure).

U sestom razredu osnovne skole, (1961 ill 1962 godine), pocinjem uciti da sviram klavir kod gospodje Tinke
Jordan, ali poslije godinu dana ona se vratila u Zagreb. Tecaj klavira se odrzavao na Sveucilistu Gospic u
Domu Partizan. U isto vrijeme i na istom mjestu odrzavao se i tecaj harmonike, koji je vodio mladi i
 ambiciozni Josip Kajler. On je bio, moze se slobodno reci, kljucna licnost u muzickom zivotu Gospica ali i
 Like. O njemu cu reci vise kad zavrsim sa mojim muzickim pocecima. Po odlasku gospodje Jordan, nije bilo
 nikoga da nastavi sa njenim radom, pa sam se ja prebacio na tecaj harmonike kod Kajlera. 


Harmoniku sam ucio dvije godine, pa sam tecaj zavrsio kad i osnovnu skolu. Na tim tecajevima sam stekao solidno teoretsko znanje, koje mi je kasnije pomoglo pri sviranju drugih instrumenata.

Kajler je nase djecake sa tecaja harmonike paralelno ukljucivao i u ucenje duvackih instrumenata za
 potrebe "Gradskog duvackog orkestra", ciji je kapelnik (dirigent) bio bas on. Pogrijesio bi, kad me vec
 sjecanje sluzi, da ne pomenem naseg velikog kapelnika Jendu Kubiceka, legendu gospickog muzickog
 zivota. Neposredno po zavrsetku II svjetskog rata on je bio profesor muzike na Uciteljskoj skoli i kapelnik
 Gradskog orkestra. Svi stariji clanovi Gradskog orkestra bili su njegovi ucenici. Nekih se sjecam po imenu:
 Makica Brkljacic, Joso Androic, Joza Tomljenovic-Zuti, Dragan Djakovic (stariji), Ivan Sokolic, Zvonko
 Imbrisak, Bozic (ne sjecam se imena).... Kad je Kubicek otisao u penziju, njega je kao kapelnika naslijedio
 Josip Kajler.
         Vracam se opet na moju saradnju sa Gradskim vatrogasnim orkestrom u kojem sam, paralelno sa
 harmonikom ucio i neke duvacke instrumente kao sto je Es truba i tenor (i bas truba). U tim pokusajima
 nisam bio tako uporan, ma da su instrumenti bili dosta stari, tako da sam najvise svirao dobos, cinjele  veliki
 bubanj. To je trajalo 2-3 godine.

  Pojavom Sedovsa, Rolingstounsa, Bitlsa, tokom 60-tih godina, gitara je postajala sve interesantnija za nas
mladje, pa sam i ja, gledajuci i slusajuci starije momke, izrazio zelju mojim roditeljima da pokusam sa
gitarom. Moja prva akusticna gitara je bila dosta tvrda (los vrat), pa je bilo tesko dobiti ton a kamo li akord.
Ipak, zahvaljujuci upornosti, za kratko vrijeme sam mogao svirati neke jednostavnije kompozicije od tri
akorda, na primjer "Twist and Shout". Sa vremenom sam napredovao tako da sam mogao svirati i teze akorde
i ritmove kao sto su u to vrijeme bili veoma popularni latino-americki ritmovi; ca-ca-ca, rumba, samba, bosa
nova. Od modernih plesova bio je popularan twist, rock-and-roll, swing, slow rock i drugi. U to vrijeme sam
se druzio sa Milanom Momcilovicem Ciletom, koji je kasnije svirao bas gitaru u raznim grupama. Svirali smo 
na dvije akusticne gitare popularne melodije kao sto je 24.000 bad (poljubaca). To zajednicko muziciranje
mi je pricinjavalo zadovoljstvo, jer sam bio svjestan da je to dobra muzika i da se i drugima dopada.

U ljeto 1964. sam zavrsio Osnovnu skolu i na raspustu sam se uglavnom muvao oko Vatrogasnog doma, u
kome smo mi iz Vatrogasnog orkestra pripremali salu za igranke.
Branko Cujic je prodavao karte, Zvone Imbrisak i Joza Tomijenovic su prodavali pice a mladi clanovi su cistili
salu sklanjali klupe, pripremajuci podijum za ples. Posjete su bile tako velike da se ja i dan-danas cudim
kako se to zdanje nije srusilo pod tolikim teretom i vibracijama: Bilo je veceri kad bi Cujic prodao i po 500
karata. Vatrogasni dom je bio jedini plesnjak u gradu za mlade, a vojna lica i stariji gradjani su mogli plesati
u starom domu JNA. Dom JNA je bio odmah do SUP-a, a kasnije je tu napravljena samousluga. Gospic je
imao i kafansku muziku u starom hotelu Lika sa tipicnim kafanskim ambijentom I pjevacicama.
Tog ljeta 1964 godine, svirali su stariji momci: Dragan Djakovic truba, Dubravko Solar Dube - saksofon,
Staljin Njegovan Staljo gitara, Slavko Androic Slave - bas gitara i Mile Mileusnic bubnjevi.

- D r a j s e , D u b e -
- S t a lj o , M i l e , S l a v e -

Taj sastav je vrlo solidno svirao i dobro zvucao: Svirao kazem, zato sto tada nije bilo ozvucenja i pojacala tako da se nije pjevalo, vec je to bilo samo instrumentalno izvodjenje, a dobro je zvucalo jer je svaki instrument bio ukljucen u takozvanu razglasnu stanicu cija je prava namjena bila ozvuciti politicke govore i razne manifestacije.
0 tim momcima bi morao reci jos koju rijec jer su to oni zaista i zasluzili: Dragan Djakovic, majstor trube, vrlo.dobre tehnike i odlicnog tona. Kao .covjek i kolega bio mi je uzor. Na zalost, umro je veoma mlad i sve do svoje prerane smrti, radio je kao muzicki urednik na Radio Gospicu.
Dubravko Solar Sole, saksofonista iako najmladji u grupi i po godinama i muzickom stazu, igrao je vrlo znacajnu solisticku ulogu. Veliki entuziasta, muzicki pismen i neumomi organizator, mogu slobodno reci, jedan od najznacajnijih licnosti muzickog zivota u Gospicu i u samim Likosima. On je kao mladic od 20 godina imao smisla za biznis za razliku od nas ostalih Likosa, koji smo bill autsajderi za sve sem sviranja. Njegovan Staljin Staljo je svirao ritam gitaru: Vjerovatno mu je to bilo pravo ime, ali ako sam pogrijesio, izvinjavam se. Vrlo dodro je svirao ritam gitaru i pjevao odlicno. Mislim da je u jesen 1964 otisao na rad u Njemacku i od tada ga nisam vidio.
Uzgred bi pomenuo njegovog brata Djuku Njegovana (Tito), koji je na takmicenjima pjevaca,amatera uvijek pobjedjivao. Lezale su mu meksikanske pjesme koje su tada bile vrlo populame.
Androic Slavko Slave je svirao bas gitaru. U to vrijeme on je imao bas gitaru sa 4 zice, rucne izrade, all vrlo dodrog kvaliteta. Medjutim, preko radio stanice nije mogla zvucati dobro. Te jeseni je i on otisao iz Gospica na studije u Zagreb i kao muzicar se vise nije pojavljivao u Gospicu.
Mile Mileusnic je svirao bubnjeve i u to vrijeme je bio najbolji bubnjar.I on je te jeseni otisao u Zagreb i nije se pojavljivao u Gospicu kao muzicar. Ozenio se iz Gospica sa Jadrankom Niksic. Ne znam zasto ga licko-osicani nisu pominjali kao bubnjara. Mozda je to bio razlog sto je on od njih stariji oko 10 godina. Njegova dva mladja brata, Ilija i Branko su takodjer bili bubnjari.
.

Vratio bih se ponovo na orkestar Dodrovoljnog vatrogasnog drustva. Posto su Slave, Staljo i Mile otisli iz Gospica, orkestar je dopunjen sa novim clanovima: Dragan Djakovic Drajse je svirao bubnjeve, Nikola Brkljacic Nine je svirao ritam gitaru i Milan Zutic Zuco, bas gitaru.
Dakle novi sastav Dodrovoljnog vatrogasnog drustva sacinjavali su:
Dubravko Solar Dube ' saksofon,
Nikola Brkljacic Nine - ritam gitara,  Zutic Milan Zuco - bas gitara i Dragan Djakovic Drajse - bubnjevi.

- N i n e , D r a j s e , Z u c o , D u b e -

Da budem iskren i dan danas nakon 46 godina ne znam zasto i kako je Josip
Kajler bas mene predlozio da sviram bas gitaru. Sa ritam gitarom i tada skoro da ne bih
imao problema. Bas gitara je mnogo apstraktnija i tada meni nejasan instrument.
      Kajler mi je objasnio da moje iskustvo sa klavirom prenesem na bas gitaru. Sa
lijevom rukom na klaviru se u principu svira osnovni basovski ton, posle toga razlozen
akord ili razne figure. Kajler mi je dosta pomogao u teoretskom smislu jer on nije znao
svirati bas gitaru. Posto su truba i saksofon instrumenti u "B" stimu sve sto se sviralo je
bilo u tom tonalitetu (B.ES.AS.F.itd) pa je i to u pocetku bio problem za mene. Jer svi mi
koji smo kao samouci svirali gitaru, svirali smo iz tonaliteta ( C,D,A,E,G i td.)
      Sa vremenom i vjezbanjem sve je to nekako leglo i meni postalo jasno. Sa
orkestrom "Dobrovoljno Vatrogasno Drustvo" sam svirao do decembra 1965. godine.
Kad sam krenuo u drugi razred gimnazije,godine 65/66, bilo je puno obaveza sa
vatrogasnim orkestrom (sahrane) tako da sam dosta izostajao iz skole. Zbog toga stanje s
ocjenama je bilo dosta lose. Majka mi je poslije jednog roditeljskog sastanka rekla: "Milane
ti neces moci da zavrsis razred ako ne budes redovan na nastavi". Dogovorili smo se da
zamolim Kajlera da me oslobodi neko vrijeme u vatrogasnom orkestru. Razgovarao sam sa
Kajlerom o tome, a on mi je rekao "ako ne mozes da sviras u pleh orkestru, ne mozes
svirati ni na plesu". Za mene je to u tom momentu bio jedan od najtezih trenutaka u
zivotu. Postupio sam po odluci roditelja i prestao sam svirati na plesu u vatrogasnom
domu.

Jos za vrijeme mog sviranja u Vatrogasnom domu, druzio sam se sa Safranek
Vilkom-Minjina. Cesto smo kod njega provodili vrijeme svirajuci na dvije gitare ili gitari i
klaviru. Minjina je vec tada vrlo solidno svirao kiavir. Od malih nogu je bio ucenik
profesorice Mire Canic a i gitaru je u to vrijeme svirao vrlo solidno. Najcesce smo svirali
kompozicije od grupa Shadows, Rolling Stones, Beatles i drugih. Minjina je odlicno
pjevao, mogu reci da je jedan od prvih pjevaca koji je pjevao na engleskom jeziku.
Engleski je ucio u osnovnoj skoli i gimnaziji, a imao je i privatnog profesora. Mi smo vec
tada imali jedan skroman repertoar.

Nine Brkljacic i ja osim sviranja smo bili dobri prijatelji, pa je i on odlucio da se
pridruzi nama dvojici. Bubnjar je trebao da bude Androic Miroslav (Tafra) medjutim on
je odustao. Jandre Baric se upravo u to vrijeme vratio iz Australije i sa sobom donio jedno
predivno pojacalo i gitaru, obadvoje marke "Hefner". To pojacalo od 30W sa gitarom
"Hefner" je imalo fantastican ton. Kad sam svirao na tom pojacalu i gitari dozivljavao
sam neopisivo zadovoljstvo. Danasnje generacije a i vi koji ste kasnije pocinjali svirati
niste mogli dozivjeti takav osjecaj. Vi ste pocinjali svirati na takvim ili boljim

instrumentima.

Kad sam vec kod pojacala ja sam kupio nov dinakord "Rex" od 40W i bas gitaru
"Hefner". Ton na tim instrumentima je bio vrlo solidan, ali nije bio Basovski, jer je
pojacalo bile gitarsko sa reverbom. Zelim da se sa jos nekoliko rijeci vratim na gitaristu
pevaca Barica Jandru, povratnika iz Australije. Jandre je vrlo solidno svirao gitaru, a za
moj ukus odlicno je i pjevao. Sjecam se kako je perfektno izvodio "Kuca izlazeceg sunca"
od grupe Animals. On je na zalost vrlo kratko bio clan Likosa. Bio je dosta stariji od nas
pa je gledao za nekakav stalan posao u Gospicu, a posto ga nije nasao,on odlazi na kratko
u Zagreb a poslje za Njemacku.
      Posto je Miroslav Androjic(Tafra) odustao, Nine je za bubnjara pozvao svog
rodjaka Josipa Brkljacica-Josija da nam se pridruzi. To je dakie bila prva postava Likosa

negdje krajem 1965.godine!

- Minjina , N i n e , Jandre -
- Z u c o , Josi -

- Vilko Safranek Minjina          solo gitara, klavir, vokal

- Nikola Brkljacic Nine             ritam gitara, vokal

- Jandre Baric                         ritam gitara. vokal

- Milan Zutic Zuco                   bas

- Josip Brkljacic Josi               bubnjevi

Moram da korigujem sve koji su pisali da su Likosi osnovani 1964.godine kao i imena clanova koji nisu bill u prvoj postavi Likosa, kao recimo Dubravko Solar-Dube, koji je ostao i dalje da svira u vatrogasnom domu.

Poslje mog i Nininog odlaska, Ninu je u vatrogasnom orkestru zamijenio Vito Cvitkovic, a mene je na basu zamijenio Miroslav Androjic. Vatrogasni dom je jos uvijek bio jedini omladinski plesnjak.

Ime Likosi, predlozio je Minjina a mi ostali smo to prihvatili. Likos na grckom znaci vuk, ali mi smo ime dali u ime Like i Licana.

bottom of page