- Bard, sa zlatnom lirom i Panovom frulom -

Ne tako davno reče mu Euterpa: Josipe, ondje prospi dušu!  I pokaza prstom na bajkovito mjesto podno Velebita. Tako Pepi, 61. prošlog vijeka stiže u Gospić.
Životni put Josipa Kajlera Pepija bio je trnovit i nimalo lak, jer egzistencija glazbenika profesionalca bila je u ono vrijeme sve osim unosan posao. Upoznali smo se  potkraj 60-ih u njegovu domu, na prvom satu glazbene poduke. Tada sam upoznao i obitelj. Suprugu -  gospođu Stanku,  sina Roberta te kćeri Helenu i Valdu. Kasnije, počekom rujna 91., Robert će se iz Rijeke vratiti kao dragovoljac, braniti svoj Gospić.
Kod Pepija sam upoznao i mnoge sebi slične „derane željne glazbe“… stvarala se prijateljstva, osnivali „bandovi“….
Životno mi je priznanje, mada već i samom u odmaklim godinama, što su mi upravo njegova obitelj i organizator osobno, ukazali posebnu čast da za ovu priliku kazujem o Pepiju, o osobi koja mi je bila uzor u djetinjstvu i mladosti. Netko zbog koga „želite biti kao on“ pa i jednom skladati i svirati barem približno kako je on skladao i svirao.Bio je više od toga.
Na festivalu Split 1966., Maestro osvaja 1. nagradu Stručnog žirija s pjesmom „Stipina ljubav“, u izvedbi debitanta Zafira Hadjimanova!
Već naredne 1967. Ponovo nastupa na splitskom festivalu s pjesmama „Split“ u izvedbi Tereze Kesovije i Mire Ungara, te „Oj, Kotore“ u izvedbi Vesne  Ungar.
Niz nastavlja s tada poznatim slovenskim sastavom Bele vrane.  1973. snimaju singl „Veseli vrtuljak“, pa se napjev:

​

​

​

​

 

 

 

 
  U NAŠEMU GRADU
  TO SVI LJUDI ZNADU
  PETKOM SAJMENI JE DAN!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

još godinama mogao čuti na našim ulicama, jer je pjesmu posvetio svom voljenom graduGospiću!
Zatim je s Brankom Blaćom objavio hit „Ne idi, ne idi“, a još početkom 70-ih s Gospićkim „bandom“ Likosy  snima singl s pjesmama „ Curica sa Plitvica“ i „Ljubav ispod slapova“.
Koncem  70-ih prošlog vijeka, radom i upornošću,  osniva glazbenu Osnovnu školu Gospić, kroz koju su prošle generacije…..a koja u istom prostoru na sličan način djeluje i danas.
Paralelno, kao dugogodišnji „Kapelnik“ Limene glazbe Gospić, napisao je nebrojene koračnice, za koje tek ovih dana saznajemo da im je bio autor. Ona za 118. Brigadu HV ostala je nedovršena….
Isto tako, tek ovih dana smo saznali da je kao kruna uspjeha, društveno priznanje za sav rad, bio trenutak kad je od Saveza kompozitora bivše države dobio ponudu za nastavak rada u Zagrebu. „Životnu ponudu struke“ britko je odbio s obrazloženjem da je on potreban gradu Gospiću, djeci koju mora podučavati i uvesti je u „divan svijet nota i glazbene kulture….“.
Rad s Pepijem nisu bile instrukcije. Rad s Pepijem bio je „igra staklenih perli“, njegovo htijenje da u čitav život utka s ljubavlju odsviranu  notu…. kao i da njegovi učenici usvoje takav nauk.
1993., u Gospiću, nakon 32 godine predanog rada napustio nas je u ovozemaljskom životu.  
I kako reče Valda: ako postoji onaj drugi svijet u kojem možemo čuti zemaljska zbivanja, onda vidim njegove velike plave oči ispunjene beskrajnim ponosom i zahvalom u ime svih svojih bivših đaka, ponovljenih nota,  zanosom izvedenih koračnica i uspjesima tih mladih ljudi….


Gospić, 23. Svibnja, 2012.                                                                    Mihovil Butkovic - Mile