intervju Zdenko Hrsak Zdenna -

~ Zdenko Hrsak Zdenna ~

O t o c a c

- gitarist, pjevac, tekstopisac, skladatelj, aranzer -

- mnogima od nas , slusajuci razno-razne izvodjace i pjesme ostane u sjecanju samo taj izvodjac ili Band, a na to tko je autor - uglavnom ne obracamo posebnu paznju... jos tamo od ranih 70-ih u gradu Otocac jedan muzicar je poceo sa autorskim radovima i do danas je napisao mnoge poznate tekstove i pjesme - da li smo znali da su to bas njegovi radovi?

Na dvije stranice mi je cast predstaviti Zdenka Hrsaka Zdennu - jos uvijek po izgledu mladica, koji se jos od malih nogu posvetio pisanju tekstova, skladanju novih melodija a i obradi poznatih lickih pjesama sto je i zabiljezio na albumima Rock Cijana 1, 2 - na projetku GACKA, Kako mi je tako mi je . . . a snimljeni su i mnogi video spotovi - vlasnik je studija Baraka u Otoccu -

Autor je poznatih pjesama kao npr. Ca mi sad ne smi rec, Lipa Kaja, Moj dom, Oj Jelena, Ne dam ruzi da procvjeta itd. Zdenna je rado i opsirno odgovorio na par pitanja - na ovoj stranici vise o bendovima u kojima je nastupao a na drugoj stranici ce biti vise muzike i video spotova vezano naravno uz njega kao gitaristu, pjevaca, autora i aranzera -

- Zdenna, veliko HVALA - vidimo se !

- Zdenna, kada se dogodio tvoj prvi dodir sa nekim

muzickim instrumentom i tko je za to "kriv"?

Kao klinac želio sam svirati harmoniku. Dobio sam je za peti rođendan. Bila je to više igračka nego harmonika. Sjećam se da je toga dana padala jaka kiša a ja sam sa njom izašao na dvorište rastezao je i pjevao iz svega glasa. U jednom trenutku ona se

raspala. Naravno dobio sam batina, derao se iz svega glasa

ali ovaj puta bez pjevanja.

Kada sam doselio iz Slavonije u Liku imao sam deset godina.

Već slijedeće godine stariji brat donosi Bugariju od bake iz Zagreba i tu počinje moj interes za instrumentom sa žicama

ali ne i sviranje. Bugarija stoji u ćošku godinu dana. Dolazi 1.Maj, pale se gume, uzimam bugariju u nadi da će je netko svirati. S obzirom da se to nije dogodilo otišao sam malo dalje od drugih i satima udarao po žicama.

Od tada nisam više mirno spavao. Netko mi je rekao da kupim žice za gitaru i odnesem čuvaru na Barutani da je naštima. Tada sam prvi puta vidio D dur i A7. Bio je to Ilija Ladišić na koga sam posebno ponosan a starijeg brata proglašavam

krivcem što mi je omogućio dodir sa tim za mene čudnim instrumentom.

- medju nasim lickim muzicarima i bendovima, koje

dobro poznajem, nisam pronasao ekipu

Pero - Cmrga - Sercer - pojasni nam otkud ti na ovoj slici?

To je Contrabend iz Čakovca. Zajedno smo bili dvije ili tri godine

ne sjećam se točno.To su izvrsni glazbenici. Svirali smo u Münchenu

nešto manje od pola godine a ostalo u Čakovcu , Varaždinu i okolici.

Bilo je to 80 – tih, to vrijeme sam bio u Zagrebu. Bili smo gažeri i povremeno radili na njihovim novim pjesmama.

Moram reći da su Miljenko , Pero i Čmrga prije toga imali iza sebe pobjedu na Gitarijadi u Subotici sa dvije pjesme, nakon toga album

„ Marš provincijskih klipana“. Zvali su se „ Tablete protiv stida „ a neke aranžmane im je radio Kornelije Kovač . Uglavnom prekrasno druženje i sviranje. Čuo sam se nedavno sa Miljenkom , rekao mi je da su ponovno zajedno da rade.

~ Contrabend - Cakovec ~

.

- iznenadio si me sa info da ste imali

bendove jos u doba Skeptika i 4+1 ;tvoja kosa me malo

prevarila da si puno, puno mladji - mislim na 3.smjenu, Boom

a neke nepoznate novosti o nekim grupama iz tog doba jos ocekujem od tebe - - -

Visoki napon 1975 god

Kako sam počeo vježbati gitaru sa trinaest godina već sam sa petnaest imao svoj prvi bend pod imenom Visoki napon.

Probe smo održavali u Prozorskom domu. Otišli smo na prvi razgovor sa predsjednikom omladine koji nam je rekao da ćemo biti njihova grupa a oni će nam naći čovjeka koji će nas učiti svirati.

Sa njim je bio Dane Kostelac Garinča, basista grupe 4+1 , on je bio zadužen za nas. Dane nam se obratio i rekao :

Tomica Jurković svira harmoniku ,

Toma Lončar bubnjeve ,

Stipica Tonković pjeva a ti Dragane i Zdenko vi se dogovorite

koji će od vas svirati bas a koji gitaru?

Slijedeći dan smo Dragan i ja išli u grad a on me pita :

Šta ćeš svirati bas ili gitaru?

Šta je to bas ?

To ti je isto kao gitara samo ima četiri žice.

Onda ću ja svirati gitaru to mi nekako ljepše zvuči.

Sjećam se da je na probi prva pjesma bila La Paloma.

Tomica je imao svoju harmoniku , Dragan je svirao na Danin bas , Toma na bubnjeve iz doma Prozor ja na nekoj svojoj gitari jako lošoj. Pojačala i razglas smo koristili od 4+1.

Počeo sam pisati pjesme koje smo Toma i ja sami vježbali.

Visoki napon je trajao jednu godinu svirajući samo na probama.Ne sjećam se niti jednog nastupa.Toma Lončar odlazi u vojsku , bend se razilazi a ja te iste godine sviram N.Godinu sa 4+1 u domu Prozor.

grupa Boom 1976. god.

Kako sam bio bez benda obilazio sam svirke koje su bile u gradu. Jedne sam nedjelje otišao u Vatrogasni dom poslušati grupu "Plamen". Bio je maskembal, njih je u bendu bilo jako puno, samo duhači i bubanj. Tu sam zapazio Mišu Banića na trubi koji je odlično svirao obradu pjesme Louis Amstronga – When The Saints Go Marching in ( Kad sveci marširaju ) .

Nakon par dana upoznajemo se i počinjemo planirati bend.

Sjećam se da je padala kiša, stajali smo ispod Kapelice na Fortici

i dugo razgovarali o grupi. On je predložio svoga bubnjara iz Plamena Borisa Topalovića Pimu , ja Zlatka Mataića koji je išao sa mnom u razred i svirao harmoniku. Ja sam već imao nekog iskustva.

- Zdenna - Pime - Miso - Zlatko -

Polovinom 7 mj. krećemo sa svirkama , srijeda i subota.

Odlazimo u donji grad uzimamo piće na veresiju , nalazimo ljude koji će raditi na ulazu i šanku , sve organiziramo i držimo sami. Klinci od 16 godina. Prvi ples prodano 26 ulaznica ( srijeda ).

Dolazi subota a u dom Partizan se ne može ući.Nakon par svirki basista

iz PopCorna ( Mirko Kostelac Brko ) nam donosi FBT pojačalo za vrijeme plesa jer mu je došlo žao da smo svi na jednom pojačalu. Pomoć stiže sa svih strana.

Na jesen iz grupe odlazi pjevač i klavijaturista Zlatko Mataić, seli se u Zagreb.Jedno vrijeme radimo kao trio. Nakon toga u grupu ulazi Dragan Kalinić kao druga gitara. Dolazi i Milan Pavičić Pijun kao vokal ali na kratko. Dragan me nagovara da se uhvatim pjevanja kako bi bili samostalniji i ne ovisili o drugima. Počeli smo sa svirkama u Sincu , Vrhovinama , Škarama , Brlogu , Čoviću, Gornjem Kosinju...svugdje samo ne u Otočcu. U Otočcu su svirali 4+1 , Skeptici i ponekad Senjski fakini.Pime odlazi u vojsku a nakon toga seli se u G.Milanovac.

Opet snalaženje i preživljavanje.

- Dragan - Zdenna - Pime - Miso -

Ti ćeš Mišo svirati bas.

Neću ti ja to svirati, to je ogromno i teško ako misliš na bas trubu.

Ne to nego bas gitaru.

Šta ti je to?

To ti je isto kao gitara samo ima četiri žice.

Onda može.

08.05.1976 god ( na Djurdjevdan ) zvanično osnivamo grupu Boom ,

potpisujemo ugovor na komadu papira kod Pime u stanu na kojem piše ko će svirati koji instrument i kako ćemo se zvati.

Mišo i ja odlazimo kod direktora srednje škole Miše Oreškovića , žicamo školske instrumente i dom Partizan za probe.

Daje nam instrumente ( na kojima je prije svirala grupa PopCorn ) i ključ od doma. Krenule su probe svaki dan cijelo ljeto ,

Creedence , Bijelo dugme , Yu grupa .....uglavnom samo

Rock n roll. Konačno sviram na boljoj gitari, Eko , talijanska. Više me ne bole prsti. Miši smo stavili bas žice na solo gitaru. Imali smo jedan plastični mikrofon i jedno pojačalo.

Treca Smjena 1977 – 1980. god.

Sa dolaskom Branka Ljuštine Ljulje u grupu mjenjamo ime .

U to vrijeme druženja , slušanja iste muzike razmišljanja na isti

način o istim stvarima predlažemo mu da bude naš bubnjar.

Prihvatio je mada nikada prije nije sjeo za taj instrument. Na kraju je

njegov talenat i naše prijateljstvo pobijedilo. Prvu smo lovu podijelili svirajući zbor u Brlogu. Organizirali smo autobus koji bi dovozio i odvozio ljude sa plesa. Nakon toga se dogodio Otočac , svirka za svirkom .Gdje god bi svirali bilo je puno.

Svirali smo maturalne zabave u starom hotelu Velebit u Otočcu. To smo ljeto u Škarama prodavali više od 500 ulaznica po plesu. Kupili smo Draganu klavijature , Miši bas pojačalo , meni Maršall pojačalo i Ljulji bubanj.

Dragan mi to nije nikada oprostio jer je to bio uvod u raspad grupe. Braco - Zeljko Bolta je jednu svirku odradio umjesto mene i nakon toga grupa prestaje sa radom. Ljuljo je zvanično u Pazinu kod cure rjetko dolazi. Na jesen uplaćujem Gibsona kod ludog Tome u Londonu. Dolazi 1980 god i dečki osnivaju Pikovu Damu a ja se snalazim u nekim drugim bendovima i čekam svog Gibsona.

Kako se Dragan nikako nije mogao pomiriti sa raspadom Treće Smjene dolazi na ideju da organiziramo oproštajnu svirku u Škarama, da nakon toga odemo u motel Vratnik na počasni ručak. Odradili smo to , potpisali se na salvetama jedni drugima, saslušali Dragana kako nas još jednom želi uvjeriti da bi trebali svirati zajedno i razišli se.

Skidali smo pjesme sa gramofona i puno vježbali.Santana i Yu grupa su nam činili najveći dio repertoara. Ja sam i dalje radio na svojim pjesmama i instrumentalima. Na pjesmi iz vremena grupe Visoki Napon Dragan i ja mjenjamo tekst i sviramo je na našim plesnjacima.Bila je to pjesma „ Priča o gitaristi „ . Poslije je više

nikada nisam svirao.

Kada sam te godine prvi puta vidio i čuo Bracu Boltu kako svira gitaru znao sam da će to biti moj jedini posao u životu. On mi je otvorio prozor u svijet. Nevjerojatan gitarista. Poslije sam od njega kupio Pearl gitaru kopiju Gibsona na koju je on svirao.

Nakon toga se razvilo prijateljstvo pa sam ga upoznao i kao jako dobrog i pametnog čovjeka.

Došla je 1979 god odlučio sam kupiti Gibson Les Paul Custom. Ukazala mi se prilika da preko ljeta odem raditi na Rab preko omladinske zadruge. Ljuljo je već bio u Pazinu. Draganu se to nije svidjelo da idem pa je predlagao da mi grupa kupi gitaru. Pokušao sam mu reći da je to preskupa gitara a i svirki je sve manje. Na kraju sam otišao na Rab.

~ Dragan - Ljuljo - Zdenna - Miso ~

- a onda je stigla Pikova dama i TOP GUN -

jako dobri muzicari - da li si tada pokusavao

nesto napisati, uglazbiti?

Kvalitet ste imali, uz tebe - npr. Bubi je do danas ostavio trag

na hrvatskoj glazbenoj sceni !

Pikova Dama 1980.god.

Nakon što mi je stigao Gibson dao sam odrezati kosu koja mi je bila do pola leđa i dobio poziv da se nađem sa dečkima iz Pikove Dame. Naravno bio je to poziv u bend. Ušao sam umjesto Pića. Dobio sam repertoar i mjesec dana da ga uvježbam - Vajta , Pejaković , Smoki , Srebrna Krila....Bio je to bend ciljano napravljen za zabave. Marin je otišao u vojsku a zamijenio ga je Tomica Jurković. Tomica i ja ulazimo zajedno da bi ja pored njihovog repertoara donio još dvadesetak novih rock pjesama. Prva proba u domu JNA , odmah nakon toga zbor u Kosinju.

Sviralo se svaki vikend. Zahvaljujući Kreši P. Dama se jako odmakla od ostalih gažerskih bendova, ne samo u Lici već i puno šire. Imao je nevjerojatne mogućnosti. Sve što treba jednom vrhunskom pjevaču.

Omladinske radne akcije na Plitvicama petkom , Ličko Lešće subotom

bile su to ljeto naše stalne gaže.

Odlazi Tomica dolazi Catan ali vrlo kratko jer se Marin vraća iz vojske.

Krešo je jedan dan došao do mene i donio tekst kojeg je napisao noć prije. Nevjerojatno , istu tu noć je meni pao na pamet neki rif ,to smo samo spojili i dobili pjesmu „ Dobro odgojena djevojka „.

Prije mog odlaska u vojsku organiziramo koncert u Kino sali.

Ljudi je bilo puno više nego sala može primiti. Odsvirali smo „ Dobro odgojenu djevojku „ uz Deep Purple , AC DC , Hot Chocolate, Stevie Wondera, Bijelo Dugme.....

U vojsci sam počeo pisati pjesme namijenjene Krešinom vokalu.

Tu sam se prvi puta susreo sa narodnjacima. Okorijeli rocker svira narodnjake i hoće umrijeti od muke.

Kada misliš da je najgore onda dođe još gore. Braća Bajić , O. Katarina , V.Matović , B.Drljača samo su neki od onih sa kojima sam svirao u vojsci.